Šabačka tvrđava

Nakon pada Srbije pod vlast Turske, granica između Osmanskog carstva i Ugarske bila je jednim delom na reci Savi, time ovi pogranični predeli dobijaju na značaju. 


Oko 1471. godine sagrađena je tvrđava Bigir Delen („probijač boka“), po nalogu Isa-beg Isakovića zapovednika osmanskih pokrajina u Bosni. Tada se javio i današnji naziv za grad Šabac, umesto dotadašnjeg Zaslon, koji je važio za srpsku srednjevekovnu tvrđavu ali njen izgled i položaj nam nisu poznati.

Tvrđava nije bila naročito velika ali je imala snažne i visoke bedeme sa kulama isturenim prema Savi. Bila je okružena rovom ispunjenim vodom a za prelaz je služio pokretni most. U burnim vekovima koji su usledili služila je kao uporište za vojne pohode ili kao sklonište a neretko je menjala gospodara, pa je svaki od njih ostavio traga na tvrđavi. Vojni karakter omeo je nastajanje grada u klasičnom smislu, koji se nešto kasnije razvija prvenstveno kao značajno trgovačko mesto. Prva velika prepravka usledila je nakon osvajanja Sulejmanana Veličanstvenog u XVI veku, kada je tvrđava dobila oblik sličan današnjem. Danas je ostala samo južna polovina tvrđave sa dve okrugle kule i bedemom. Od današnjeg centra grada udaljena je oko 1 km i pretvorena u kulturni prostor na kome se organizuju brojne manifestacije.

 

Vladimir Lukić

dipl. istoričar