Galerija Singidunum 16-25.05.2018., Kneza Mihaila 40
Otvaranje samostalne izložbe crteža i slikane svile pod nazivom Svilena lepota ćirilice.
Ćirilica je smirenija, duhovnija i lepša od latinice. Ona je kitnjasta i raskošna a ipak elementarna i neiskonstruisana, dakle, prirodna i spontana, u dosluhu sa silama. NJena su slova čudesna, pojavnost ćirilice proteže se od vinčanskog pisma, nekoliko hiljada godina starijeg od prvog poznatog evropskog pisma, kritskog i mikenskog Linearnog A, nastalog iz hijeroglifa, do svemirskih brodova vanzemaljskih civilizacija, na čijem je donjem delu snimljeno veliko crno slovo ž. Te, a i mnoge druge prednosti srpsko-slovenskog pisma, koristi slikarka Olivera Milunović, za svoju, kako kaže, „svilenu lepotu ćirilice“. Upotrebila je glagoljicu kao i ćirilicu sa fresaka Manastira Žiče, a kao motiv ponavlja se i grb porodice Nemanjić. Može se govoriti o dekorativnosti njenog tumačenja stare, crkvenoslovenske varijante ćirilice, međutim, ona se izržava i crtežom koliko i bojom, tačnije, sjedinjuje crtež i sliku, što čini njene radove suštastvenim.
Postoji neka dublja uzročno-posledična povezanost crteža kao iskonskog vida izražavanja i ćirilice, pomišljamo na „črte i reze“ prvih slova u praskozorju slovenske kulture. NJeni motivi su i sveci poput Ćirila i Metodija, koji šire pismenost na Balkanu, Sv. Sava tvorac „Krmčije Sv. Save“ ili „Nomokanona“, tj. „Zakonopravila“, kojim je utemeljio i razradio srpsku redakciju slovenskog pisma. Za prikaz Sv. Save korišćena je manje poznata freska kod nas, oslikana u Arhangelskom saboru u Kremlju, a važno je istaći da je car Ivan Grozni uzdigao kult Sv. Save. Na izložbi je predstavljeno i nekoliko ruskih i bugarskih slova koja se razlikuju od kasnije najjednostavnije – srpske ćirilice. Kao što je srpski jezik u pravilnom gramatičkom korišćenju asketski strog, pravilan, čist i logičan, kao što taj jezik krije više od drugih slovenskih i evropskih jezika osnovne indoevropske reči, ponajviše srodan sanskritu etimologijom i brojem padeža (što je u nauci o jeziku kriterijum jezičkog savršenstva) tako je i njegovo pismo suštastveno i drevno, a te dve osobenosti su povezane.
Na crtežima i slikama Olivere Milunović prepoznajemo radosnu razuđenost i razigranost slova, proširenje njihove surovo stroge osnovne geometrije prema ornamentalnom, ka brojnim biljnim i znakovnim elementima, vrežama, viticama, cvetovima, cvetnim čašicama i krstićima, tj. apstraktno stilizovanom prirodnom svetu. NJeni su radovi utemeljeni u tradiciji, ali je i prevrednuju, sličan likovni svet-cvet uočavamo na ornamentima istočnopravoslavnih fresaka ili plastici parapetnih ploča. Potiče iz narodne a ne visoke, dvorske umetnosti, seže do seobe naroda, kada su Skiti pravili malu plastiku sa istim motivima i vodi dalje ka fantastici kao vidu ilustracije srednjovekovnih rukopisa i kamenih reljefa, čije se poreklo nije moglo objasniti uticajem romejske kulture. U tim narodnim kolopletima potpuno izostaje uticaj antičke realističke umetnosti koja se delom prenela u vizantijsku.
Fantastičnost u srpskom srednjem veku, u koju u tumačenju starog srpskog pisma poseže slikarka Olivera Milunović, zbunjivala je i najveće poznavaoce, kakva je akademik i profesor Gordana Babić. Polazeći delimično i od takve pojavnosti, ova umetnica je stvorila delo na razmeđi svetova a u nekom smelom, slobodnom viđenju, njene radove možda možemo sagledati i kao čiste, postmoderne apstrakcije. Iz njenih harmonija odiše radost stvaranja, što čini srž hrišćanstva, koje nije religija smrti već života. Oliverine vizuelne molitve i kantilene bude osećanja i nadu, što i jeste krajnji smisao umetnosti. NJene svilene svečanosti raskošne su i lepe poput Jefimijinog veza, imaju liturgijski smisao, u dosluhu su sa večnošću i deluju kao idealna suprotnost, korektiv savremenoj umetnosti, stvaranoj ponajviše kao izraz gubitka vere u Boga i čoveka.
Dejan Đorić
Svilena lepota ćirilice
U nedelji slovenske pismenosti uključjući i 24. maj, Dan Ćirila i Metodija predstaviću svoju petnaestu samostalnu izložbu iz velikog stvaralačkog opusa Svileni dodir prošlosti, na kojoj ću prikazati crteže i slikanu svilu, na kojima je glagoljica, staroslovensko pismo i potpuno novo pisano ćiriličko pismo. Pojaviće se i neka specifična slova iz ruske i bugarske ćirilice. Stvorila sam i samostalno kreirala srpsku dekorativnu ćirilicu koristeći ornamente sa zidne dekoracije iz manastira Žiče, a kao glavni simbol ove novonastale ćirilice se izdvaja grb porodice Nemanjić, u godini kada obeležavamo 800 godina od krunisanja Stefana Prvovenčanog.Ono što je takođe važno je pominjanje 800 godina od kako je srpska pravoslavna crkva postala samostalna i pubikovanje Nomokanona, zakonopravila Sv. Save, koji je razradio i utemeljio srpsku redakciju slovenskog jezika. To su 2019 i 2020. godina. Kao i druge evropske jezike i naš jezik je kodifikovan Savinim zakonopravilom.Publiku ću upoznati na koji način nastaje savremena umetnost na temeljima bogatog srpskog kulturnog nasleđa. Moja dela ponosno podsećaju na srpsku srednjovekovnu umetnost i oživljavaju zaboravljene vrednosti u potpuno jednom novom obliku.
Olivera Milunović, slikar i dizajner
The text is completely downloaded from the portal Turistički klub Srbije