Prvi svetski rat

Prvi svetski rat (1914-1918) bio je najveći ratni sukob u dotadašnjoj istoriji čovečanstva. Uzroci rata bili su borba evropskih sila za političku i ekonomsku dominaciju nad Evropom i kolonijama širom sveta. Kao povod za rat iskorišćen je Sarajevski atentat u kome je ubijen austrougarski prestolonaslednik Franc Ferdinand. U prvoj deceniji XX veka Austro-Ugarska je vršila politički, ekonomski pa i vojni pritisak na Srbiju, tako da je u takvim okolnostima atentat iskoristila za rat protiv Srbije.


Zbog suprostavljenih interesa Antante i Centralnih sila ovaj rat nije ostao ograničeni lokalni sukob, veće je prerastao u svetski rat. Vojske zaraćenih starana sukobljavale su se na Istočnom, Zapadnom i Balkanskom frontu. Tokom prve godine rata srpska vojska je, uz velike žrtve, odnela značajne pobede na Ceru i Kolubari. Iako je prvu ratnu godinu završila kao pobednik, Srbija je bila iscrpljena zbog ogromnih ljudskih gubitaka i razaranja njenih najplodnijih oblasti. U jesen 1915. godine napale su je višestruko nadmoćne austrougraske, nemačke i bugarske snage i prinudile njenu vojsku na povlačenje. Uz pomoć saveznika oporavila se na grčkom ostrvu Krfu odakle je prebačena na Solunski front. Na tom ratištu ofanziva je pokrenuta septembra 1918. godne a velike zasluge za njegov proboj imala je srpska vojska.

    Ratni ciljevi Srbije ostvareni su uz ogromne ljudske i materijalne žrtve, procentualno jedne od najvećih u Evropi. Za četiri ratne godine Srbija je izgubila oko 400 000 vojnika dok je u zemlji stradalo oko 845 000 vojnika. Srbija je zapravo izgubila oko trećine stanovništva i više od polovine radno sposobne muške populacije. Kao rezultat toga 1. decembra 1918. godine proglašeno je stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Vladimir Lukić
dipl. istoričar