Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji

Odevanje u srednjevekovnim srpskim zemljama predstavljalo je spoj istoka i zapada, ali je ipak najveći uticaj na Srbiju imala Vizantija. O njemu saznajemo najviše na osnovu zidnog slikarstva (ktitorski portreti vladara i vlastele), minijatura ili čak retkih sačuvanih delova odeće i tkanina. Odevanje u srednjem veku imalo je, pored praktičnog, simbolično značenje jer su se putem odevnog predmeta slale poruke o etničkom, bračnom, imovinskom ili društvenom položaju. Razlikovala se svakodnevna od svečane odeće, koja je opet zavisila i od društvenog položaja i od same funkcije odevnog predmeta. Najviše podataka o odeći iz perioda srpskog srednjeg veka imamo o svečanim odorama vladara i visokog plemstva.


GALERIJA

Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji
Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji
Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji
Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji
Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji
Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji
Odevanje vladara, plemstva, građanstva i seljaštva u srednjevekovnoj Srbiji

            Prvi vladari dinastije Nemanjić nosili su odela slična vizantijskim aristokratama – duga tunika sa ivicama obrubljenim zlatoveznim trakama, preko koje se nosio plašt (hlamida) koji je spojen fibulom na desnom ramenu. Sredinom 13. veka srpski kraljevi počinju da se odevaju kao vizantijski carevi, pa u upotrebu ulaze carski sakos (tunike sa širokim rukavima) i loros (ukrasna traka preko grudi). Pored toga carske insignije (znamenja) činile su i krstoliko žezlo, kruna, oružje, zastava i dr. Plemstvo je prihvatalo elemente zapadnoevropske, vizantijske i istočnjačke mode i kombinovalo ih u sopstvenim stilovima, ali skupoceno krzno i tkanine mogli su da priušte sebi samo najbogatiji. Samo je najviše plemstvo npr. moglo imati odeću optočenu porubnim trakama izrađenih od zlatotkanih tkanina ili ambleme izvezene zlatnom i srebrnom niti. Tokom 14. veka krojački zanat je napredovao a pojavili se se složeniji krojevi i forme.

           Vladari i aristokrati su nosili:

  • Kavadion – dugu tesnu haljinu sa kratkim ili dugačkim rukavima, često prepoznatljivu po loptastoj dugmadi, ponekad ukrašenu biserima ili zlatovezom, ispod koje se nosila duga donja košulja (od platna ili svile)
  • Kontušu – odoru rađenu od svilene tkanine koja se spuštala do tla, koja je sa prednje strane imala je razrez obrubljen zlatotkanom trakom (sa nizom dugmadi) i rukave sužene od lakta (primer je ona sačuvana u kivotu kneza Lazara)
  • Granacu – vladarsku odoru sa preklopom na grudima i dugim visećim rukavima poreklom iz Vizantije; poznatu i pod nazivom lapacas ako su je nosili velikodostojnici dvora
  • Kaftane – odore dugih rukava koje su sa prednje strane celom dužinom bili otvoreni, a koji su najverovatnije rađeni od uvoznih italijanskih tkanina
  • Pojaseve – skupocene predmete koji su predstavljali i modni detalj ali i statusni simbol, izrađene od srebrnih ili zlatnih bogato ukrašenih pločica, ugrađenih na tkaninu ili kožni remen
  • Klobuke – kape kojima se pokrivala glava i koje su bile jedna od odlika vlasteoskog staleža, uglavnom istočnjačkog porekla
  • Cipele ili čizme.

            Kraljice su uglavnom nosile crvene haljine sa dugim rukavima (koji su se širili u donjem delu), ogrtače i krune. Popularne su bile i velike minđuše koje se zbog svoje težine nisu kačile na uši, već su niskama bisera bile povezane sa krunom. Ženska vlasteoska nošnja se nije puno razlikovla od muške. Nosile su se duge vezane košulje (svilene ili platnene) preko kojih su se navlačile haljine. Postojale su i modeli bez rukava, sa bogato ukrašenim razrezom, sa dugačkim zvononastim rukavima itd. Karakterističan detalj ženske odeće jeste dugački plašt. Mlade neudate devojke su mogle ići gologlave dok su žene pokrivale glavu raznim velovima i maramama. Vladarke i najbogatije vlastelinke nosile su dijademe ili krune.

            Bogato gradsko stanovništvo nastojalo je da se odeva slično vlasteli. Osnovni predmet iz njihovog oblačenja bila je dugačka platnena košulja od lana ili konoplje, a preko košulje se mogao nositi kontuš ili kavad. Pored toga nosili su se kratki prsluci (sa rukavima ili bez), kratki ogrtači ili dugi plaštovi, dugi zimski ogtači od krzna (risovina, medveđina, vučetina, hermelin, krzno plave veverice). Sa pojavom krojača (šavci ili šnaidari) došlo je i do kićenja odevnih predmeta kojim se pokazivalo lično ili porodično bogatstvo i društveni prestiž, naročito kod ženskog stanovništva. Posebno su bili popularni ukrasi za glavu, pa su pored onih vladarskih dijadema, postojale i nešto skromnije počelice – trake od tkanine sa našivenim reljefnim pločicama od srebra, nošene u vidu venca preko marame. Ugledne građanke su takođe nosile naušnice, ogrlice, narukvice, čiji su veličina, oblik i materijal zavisili od imovnog stanja.      

            Muško seosko stanovništvo uglavnom je nosilo odelo od grubih vunenih tkanina – lana, konoplje ili sukna. Uglavnom su nosili ovalno isečene košulje (uže ili šire) koje su padale do kolena, čakšire (pantalone) i pojas oko struka. Preko košulje oblačili su ogrtače od krzna raznih domaćih životinja, kabanice, plaštove i gunjeve. Glavu su štitili kapama, šeširima ili šubarama, a obuvali su opanke. Žensko seosko stanovništvo nosilo je košulje i haljine od grubog platna. Ove žene, iako siromašne, nosile su skroman nakit oko vrata i na rukama grivne od sitnog novca.            

 

Vladimir Lukić

dipl. istoričar