Vila Prendić

U "Službenom glasniku RS", br. 27/2020 objavljena je Odluka o utvrđivanju Vile Prendić u Beogradu za spomenik kulture. Vila Prendić nalazi se na teritoriji opštine Palilula, u Beogradu, Osmana Đikića 20, u privatnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 713, KO Palilula, označen u kopiji plana kao objekat broj 1, u državnoj svojini.


Spomenik kulture je podignut 1932/33. godine, kao zgrada Jovana i Dragojle Prendić. Autor projekta je istaknuti srpski arhitekta Milan Zloković. Urbanistički je pozicioniran kao slobodnostojeći objekat na regulacionoj liniji, sa frontalnim delom orijentisanim ka parku, spratnosti - podrum, prizemlje i jedna etaža. Karakteristična je izražena dinamika stepenovanjem masa. Pored stambene, u autentičnom konceptu objekat je imao i funkciju lekarske ordinacije.

Objekat reprezentuje uticaj arhitekture Adolfa Losa (Adolf Loos) i najbliži je oblikovnom rešenju bečke Villa Moller iz 1928. godine, praškoj Villa Müller iz 1930. godine i praške Villa Winternitz iz 1932. godine. Karakterističan je tretman arhitektonskih masa, odnosno izdvojena partija sa spoljnim stepeništem iz kubičnog volumena objekta. Unutrašnja organizacija prostora je morala da pomiri dve funkcije, stanovanje i rad (lekarsku ordinaciju), jasno odvojene na različitim nivoima i sprovedene kroz, za Zlokovića svojstven tretman raumplana. Dva odeljenja lekarske ordinacije (čekaonica i sama ordinacija) smešteni su u odvojenom kubusu kuće, u nivou ulice, a stambeni prostor je podignut za jedan metar od nivoa ordinacije. Tako koncipiran funkcionalni raspored prostora dobija svoj odraz u arhitektonskom konceptu masa. Stambeni prostor je podeljen na javni, reprezentativni deo (hol, salon i trpezarija) u visokom prizemlju; servisni deo (kuhinja, ostave, toalet) na istom nivou u dubini kuće iza ordinacije i u podrumu; i na privatni deo (spavaći blok, kupatilo i garderoba) na spratu.

U ovoj kući sublimiran je autentičan modernistički duh, koji beogradsku arhitekturu približava evropskim uzorima. Konsekventno je sproveden koncept arhitekture modernističkog pokreta sa purističkom obradom fasada, organizacijom kompaktnog prostora i stroge funkcionalnosti osnove. Polazeći od navedenih karakteristika, spomenik kulture ubraja se u najreprezentativnije primere modernizma u Beogradu i predstavlja autorsko ostvarenje istaknutog arhitekte. Takođe spomenik kulture predstavlja integralni deo arhitektonsko-urbanističke celine Profesorska kolonija i učestvuje u formiranju njenog ambijenta.