Lepenski vir

U Srbiji, 15 kilometara od Donjeg Milanovca na desnoj obali Dunava, nalazi se Lepenski Vir arheološko nalazište staro oko osam hiljada godina. U sedištu jedne od najznačajnijih praistorijskih kultura, otkriveni su ostaci arhitekture koji datiraju iz 6500. do 5500. godine pre nove ere. 


Tokom iskopavanja pronađeno je sedam sukcesivnih naselja i 136 objekata, kako stambenih, tako i sakralnih, a stanovnici Lepenskog Vira pravili su i prve skulpture u istoriji čovečanstva. Lepenski Vir je jedno od najvećih i najznačajnijih arheoloških nalazišta iz perioda mezolita i neolita, a nekoliko ključnih stvari izdvaja ovu kulturu od svih ostalih praistorijskih. Na ovom mestu ljudi su živeli u kontinuitetu oko dva milenijuma i za to vreme prešli put od lovaca i sakupljača plodova do organizovane društveno ekonomske zajednice.

U središtu naselja nalazio se prostrani trg, gde su se obavljali različiti rituali, a na osnovu oblika i proporcija staništa može se zaključiti da su graditelji Lepenskog Vira znali ponešto o matematici. Sva staništa su ista i orijentisana prema reci. Njihova osnova nije u obliku kruga, niti četvorougaonika, već sva staništa imaju u osnovi odsečak kruga, njihove bočne stranice stajale su pod uglom od 30 stepeni, a vrh je odsečen.Ta forma staništa sačuvana je hiljadama godina, što upućuje da je imala ritualni, magijski karakter.

U razvoju ovog naselja postojale su četiri faze. Najranija datira iz 6500. godina pre naše ere, kada su se prva ljudska plemena naselila na ovom platou uz Dunav. Zahvaljujući pogodnoj klimi, položaju i bogatstvu ovog područja, ove prve lovo-sakupljačke zajednice podižu svoju naseobinu. Sledeće dve faze, zajedno sa prvom, pokrivaju prvih sedam građevinskih slojeva i pripadaju periodu do 5300. godine pre nove ere, kada dolazi četvrta faza, sa dva građevinska sloja. U ovoj fazi koja je trajala do 4500. godine pre nove ere, ljudi su počeli da se bave zemljoradnjom i stočarstvom i došlo je do unapređenja naselja. To je bilo doba tzv. neolitske revolucije, kada su ljudi, uz lov i ribolov, počeli da pripitomljavaju prve životinje i da obrađuju zemlju. Tako su počeli da prave i razne posude, alate i ostale predmete koji bi im mogli pomoći, a razvila su se i razna verovanja, kult Majke zemlje. Otuda i specifičan način sahranjivanja, van staništa u embrionalnom položaju, što potkrepljuje verovanja najstarijih zemljoradničkih kultura da sve potiče od Majke zemlje i da se u njeno okrilje sve vraća.

Statue koje su pronađene na području naselja imaju izuzetan značaj i predstavljale su neku vrstu božanstva stanovnika Lepenskog Vira, neku vrstu kamenih idola. Statuice su napravljene od oblutaka i predstavljaju ribolika bića (zato se pretpostavlja da su božanstva bila vezana za reku) ili su ukrašena nekom vrstom arabeske. Na nađenim predmetima ugravirane su zagonetne stvari, znaci slični koordinatnom sistemu, skice slova, brojevi...

Leta prošle godine, posle tri godine rekonstrukcije, otvoren je muzej Lepenski Vir, a nalazište je zaštićeno providnim, polikarbonatnim krovom koji omogućava da prostor bude zaklonjen, ali da se sačuva utisak prirodnog ambijenta.

Tekst je preuzet iz:  fly&travelmagazine, januar 2012, str. 57